Finansije i Osiguranje - Bosna i Hercegovina

Šta donosi ukidanje gotovine

Ukidanje gotovine je tema koja polako, ali sigurno osvaja sve veći prostor u njemačkim medijima, pri čemu mnogi (banke) tvrde da će to olakšati praktični život, ali takođe mnogi ukazuju da je to dokidanje slobode građana.

Diskusije su učestale nakon nedavnog objavljivanja knjige "Zabrana gotovine - sve što treba da znate o predstojećem ukidanju gotovog novca", profesora Geralda Mana i Ulriha Horstmana, piše Dojče vele (DW).

Man je u intervjuu za magazin Fokus rekao da do ukidanja gotovine sigurno neće doći odmah i da će to biti sprovedeno postupno, ali je i istakao da iza inicijative za ukidanje papirnog i kovanog novca stoje važne međunarodne finansijske institucije koje mogu da ostvare veće marže.

U tekstu se navodi da su ukidanju gotovine neke zemlje već pribjegle i da se u Švedskoj u tome najdalje odmaklo, jer njene banke više ne isplaćuju gotov novac, a neke prodavnice ga uopšte ne primaju.

U Francuskoj je, kako se navodi u tekstu, navodno zbog borbe protiv terorizma, u septembru ove godine odlučeno da će najviši iznos koji može da se plati gotovinom biti 1.000 evra, a ministar finansija Mišel Sapen je rekao da bi "velike novčane tokove" trebalo sistematski nadgledati i da bi banke zbog toga trebalo "da prijave vlastima svaku upadljivu transakciju".

I Grčka planira da ograniči plaćanje gotovim novcem, pa će sve iznose veće od 70 evra građani morati da plaćaju karticom, kako bi se država zaštitila od utaje poreza. U Danskoj, benzinske pumpe, restorani i manje radnje takođe uskoro više neće primati gotovinu, a tamošnja Centralna banka je već najavila da od kraja 2016. više neće štampati novčanice - zbog pada potražnje.

"Latentna opasnost od juriša na banke u mnogim zemljama"

Man je ubijeđen da su državne i finansijske krize prethodnih godina ubrzale strateški razvoj koncepta ukidanja gotovine i da u velikom broju zemalja još uvijek postoji latentna opasnost od "juriša na banke", odnosno od masovnog podizanja gotovine, što bi, kako tvrdi bankarska elita, srušilo finansijski sistem.

Drugi razlog koji on navodi u sklopu bankarskih i državnih nakana, jeste to što te institucije žele da primoraju građane da troše novac.

"Negativne kamate centralnih banaka uvode se i zbog malih ljudi kako bi se podstakla potrošnja", rekao je profesor Man i to okarakterisao "napadom na našu kulturu štednje".

Slična situacija je i u Americi gdje se još 2013. godine, Lari Samers, koji je početkom 90-ih bio glavni ekonomista Svjetske banke, a poslije toga i ministar finansija u vladi Bila Klintona, založio za ukidanje gotovine. To je obrazložio očekivanjem da se "potražnja drastično poveća".

Kenet Rogof, bivši visoki funkcioner Međunarodnog monetarnog fonda, ali i američkog Savjeta za spoljne poslove, prošle godine je iznio isti zahtijev. A ove godine je to zatražila britanska Centralna banka.

"Evropska centralna banka trenutno vodi neumoljivu politiku niskih kamata", piše Neo prese i navodi da "onaj ko drži novac na računu, praktično gubi kupovnu moć, jer je kamata blizu nule i tako daleko ispod stope inflacije". Zato je Dojče banka najavila da će uvesti negativne kamate na velike iznose, a slično su se izjasnile i mnoge druge banke.

"Ukidanje gotovine dovodi do totalnog nadzora građana"

Uz sve uvažavanje argumenta da je povećana potrošnja poželjna za privredni napredak, list ističe da "o tome da li će građani da troše novac ili neće, trebalo bi da odlučuju oni sami, a ne predsjednici centralnih banaka" i zaključuje da bi zabrana gotovine zapravo bila "prinudna eksproprijacija" i da se na taj način "građanima istovremeno oduzimaju i slobodna volja i imovina".

Poseban problem predstavlja to što ukidanje gotovine stvara mogućnost totalnog nadzora nad građanima. Onaj ko plaća karticom, ostavlja elektronski trag o tome koliko novca je, gdje i na šta potrošio.

Taj zapis je zapravo sistem metadata na osnovu kojih država lako može da ustanovi šta kog građanina interesuje, na primjer kakva vrsta literature, da li je i od čega je bolestan, ima li u kući goste, s kim se sastaje ili druži i ko zna šta sve.

"To više ionako nije nikakva mračna vizija, već stvarnost koja je već počela čuvanjem metadata o elektronskoj komunikaciji građana. Odatle je samo korak do vizije u kojoj svaki građanin može da bude osiromašen jednim pritiskom na dugme računara", navedeno je u tekstu.